Zanimljivosti Feričanaca
HKD „MANUEL“ FERIČANCI
HKD „Manuel“ Feričanci je osnovano 1973. g. na tradiciji tamburaške glazbe koja seže do daleke 1939. g. kada je djelovalo tamburaško društvo pri crkvi sv. Duha, a vodio ga je velečasni Branko Birt. Nakon drugog svjetskog rata 1949. g. osniva se tamburaško društvo Narodne Fronte koje broji 24 člana, a vodio ga je Mijo Mikloš. 1954.g. djeluju tamburaši pod vodstvom Antuna Novoselca pri KUD-u „Matija Gubec“ koje održava i dramsku sekciju. 1956.g.djeluje folklorna sekcija pri organizaciji Narodne omladine koju vodi Nevenka Wolf, a djeluju i dvije dramske sekcije pri N.O. i Društvu naša djeca. U proljeće 1973.g. reaktivira se rad folklorne, tamburaške i scensko-literarne sekcije, da bi se kroz dugogodišnji rad oformila likovna sekcija i likovna kolonija. Uskoro se razvila i sekcija vezilja pod vodstvom Gospođe Ružice Buljan. Društvo je inicijator i prvi organizator manifestacije „Feričanačko vince“ koje je prešlo u tradiciju. Društvo trenutno broji oko 120 članova u navedenim sekcijama, a nastupalo je na svim smotrama folklora i tradicionalnih običaja u Slavoniji, te gostovalo u inozemstvu.
Tekst je napisan prema riječima gosp.Đure Đuraševića, prigodom sudjelovanja na proslavi Dana Državnosti 25.06.2006.g.
Za portal feričanci.net Lidija Jurišić
KRATKA BIOGRAFIJA STJEPANA NOVOTNYA
Novotny Stjepan, župnik u Fericancima. Rođen je 18. rujna 1833. u Rakovcu, a umro u Feričancima 14, lipnja 1867. Završivši bogoslovne nauke bio je neko vrijeme kapelan u Kostajnici, postaje kathetom uzorne škole u Zagrebu i poslije učiteljem pedagogije na Zagrebačkom učiteljištu. Bio je prvim urednikom "Napretka" od 1. Listopada 1859. do 1 Sijećnja 1866. Priredio je u rukopisu djelo: "Gojitba i Učba. Beč 1867". To je bila prva izvorna učevna knjiga za pedagogiju u našim učiteljskim školama, koju je kasnije preradio Balenović. Pod konac 1865. godine postaje župnikom u Feričancima.
NARODNA NOŠNJA FERIČANACA
Narodna nošnja našičkog kraja, pa tako i Feričanaca, pripada odjeći panonskog areala. Rano se počela gubiti i mjenjati tako da o njoj nema mnogo sačuvane građe. Feričanci su od davnine nastanjeni brojnim obrtnicima pa je uz već navedene razloge nestajanje nošnji i njenog raslojavanja u Feričancima, došlo vrlo rano. U novije vrijeme početkom XX. stoljeća, toj pojavi pogodovalo je i doseljavanje većeg broja doseljenika iz Dalmacije. Ženska nošnja Feričanaca kao i u ostalim starosjedilačkim mjestima našičkog kraja, sastoji se od nekoliko osnovnih odjevnih elemenata: oplečka, krilaca(podsuknji), i suknje, te pregaće. Djevojke iz Feričanaca 1917. godine bile su obućene u oplečke uskih rukava koji završavaju kukičanom čipkom "eklom" i suknje od kupovne tkanine industrijske izrade, dugačke do gležnja. Podsuknja je nesto duža od suknje i završava sa čipkom ili šlingom. Djevojke na prsima nose prekrižene marame, vjerojatno vunene ili kašmirice. Na suknju su pripasale pregaće "zaprečki" izrađene od domaćeg usnivanog i pretkivanog tkanja i sastavljene od dvije pole. Uz donji rub prišivena kukičana čipka "ekla". Na nogama nose cipele.
Djevojke imaju vrlo malo nakita, jer u Feričancima i našičkom kraju nema bogatog nakita dukata i zlata što odražava siromaštvo i skromnost. Djevojke su bile počesljane od čela prema natrag te je kosa vjerojatno straga bila složena u "cop" Udate žene su nosile samije, a preko njih različite vrste marama od kupovnih tkanina ili marame od domaćeg tkanja, zamotače i široke marame. Možemo istaknuti da je ova nošnja nešto novija varijanta od starije koju bi činio: oplečak širokih rukava i zaprežak sastavljen od dvije pole domaćeg tkanja ukrašen tehnikom boranja sa crvenim, crnim ili plavim natkom.
Muškarci su nosili tipićnu odijeću panonskog areala, košulje, gaće od domaćeg tkanog platna koje su uvijek rađene istovremeno kao par od iste vrste platna i ukrašene istovrsnim ukrasom. U Feričancima se naročito muška nošnja ukrašavala "vađenjem", raspletom, a "vađeni" se ukras stavljao na prsa košulje, te uz rub nogavica gaća. Na košulju se oblaćio crni sometski prsluk s uskim ledjima. Na nogama su muškarci za svečanih dana nosili čizme sa tvrdim sarama. Zanimljivo je da muškarci u Feričancima nisu nosili tkanice, tkane pojaseve, pa čak ni za najveće svečanosti. Stari ljudi su zimi oblačili surke od "čoje" ili "kožuve". Mlađi pak ljudi i momci nosili su "kaput s mačkom". Stari ljudi su svakodnevno nosili dvogaće, uske hlaće od domaćeg lanenog tkanja, a glavu su pokrivali šesirom ili kapama.
Tekst djelomično preuzet iz knjige 200 Godina školstva Feričanci '87 - ukratko sažeo Stjepan Špehar (osim potpisanih tekstova)
